PUSTOLOFKA (navigare necessere est ...)

petak, 07.09.2007.

kuterevo i krasno..






***************************************************************************
U nedostatku novih akcija a kao lijek protiv depresivnog jesenskog vremena prisjetiti ću se jednog od (naših)najdražih prošlogodišnjih izleta.
***************************************************************************

Dok su neki ljetni vikend provodili brčkajući se u moru , mi smo se odlučile pobjeći u planine i rashladiti se.
U rano subotnje jutro ,natrpanog auta stvarima iako idemo samo na dva dana , krenule smo u novu pustolovinu.




Družba Pere Kvržice: Mare,Slave & moi .
Odredište : NP Sjeverni Velebit.
Planina Velebit prostire se na 2274 km2 a unutar njega nalaze se dva nacionalna parka - Paklenica i Sjeverni Velebit.
Naše odredište bio je NP Sjeverni Velebit,točnije Kuterevo kao prva postaja.

Kuterevo je najnaseljenije selo velebitskog područja a osim po izradi predmeta od drva najpoznatije je kao utočište,dom medvjeda,siročića.




Naime,medvjedići ne mogu sami preživjeti i do određene starosti ovisni su o majčinom mlijeku te uslijed nedostatka istog ugibaju a kako bi to spriječili stanovnici Kutereva predvođeni Ivanom Crnkovićem uredili su utočište za medvediće na kraju tog pitoresknog podvelebitskog sela u čijem radu sudjeluju volonteri iz cijelog svijeta.

Volonteri osim što brinu o medvjedima izrađuju i svakojake predmete od drva koje možete kupiti kao podsjetnik na posjet a sav prihod ide u fond utočišta.




Koncem prošle god je jedan od stanovnika utočišta,medvjed Mrnjo Brundo, napao je volonterku, zatim i Crnkovića koji ju je pokušao spasiti.
Crnković je završio u bolnici s teškim ozljedama a Mrnju Brundu usmrtili su volonteri centra.
Pretpostavlja se da se napad desio jer Brundo nije utonuo u zimski san zbog pretoplog vremena.
Nakon šetnje utočištem i nezaobilaznog divljenja medvjeđoj obitelji odlazimo na kratku šetnju koja je potrajala skoro 4 sata .

Propješačile smo cijelo selo i napravile poprilično dobar krug iznad njega .
Potpuno oduševljene i smetene prirodom i čistim planinskim zrakom ,na šetnjicu smo otišle ne razmišljajući, bez vode,bez žvake i bombona.
Srećom naišle smo na šumare koji su s nama podijelili zadnje kapljice svoje vode i spasili nas.
Putem nam se pridružio i lokalni Floki,koji nas je sretno dopratio do sela jer smo se u jednom trenutku i uspjele gotovo izgubiti.

Večerale smo u lokalnom restoranu,konobi a uz finu domaću hranu i neograničene količine tamnog velebitskog piva provele smo idiličnu večer koju je prekinuo umor .

Cjelodnevno hodanje i friški planinski zrak učini su svoje pa smo zaspale prije 22h ,što se dugooo prije i poslije toga nije desilo.
Spavale smo u obiteljskoj kući ,u apartmanim za samo 70tak kn po osobi .
Drugo jutro smo se nakon doručka uputile smo se ,doduše autom,prema jednom od velebitskih vrhova ,Velikom Alanu ili popularnije prozvanim Sv.Alanom(ne znam zašto,pitajte Maricu ?! )
Na žalost do vrha smo došle autom (sram nas bilo) .
Alan dobro cestovno povezan kako sa primorske tako i sa ličke strane ali i sama vožnja po preuskoj cesti je bila potpuni doživljaj i avantura .

Putem do vrha smo se zaustavljale nekoliko puta i uživale u zvukovima,mirisima i bojama koje nije nigdje drugdje moguće vidjeti.



Veliki Alan jedan je od značajnijih velebitskih prijevoja koji ima privilegiju da Premužićeva staza i Velebitski planinarski put (VPP) prolazi njegovom najvišom točkom na 1379 m što ga čini posebno atraktivnim.
planinarska kuća Alan ,nalazi se na 1305m i dobro je ishodište izleta okolicom.
Mi smo se odlučile na kraću varijantu šetnjice,kružnom grebenskom stazom




*Buljma (vrh 1451 m)ovo je kratak izlet bez većih uspona, a s lijepim pogledom na more od Kornata do iza Istre te dolinu Mirova s druge strane.
Od Kuće cestom uzbrdo do Premužićeve staze na Kosici.
Desno iza spomenika Premužićevom stazom kroz bukovu šumu na jug.
Staza izbija na travnati obronak Mirova i dolazi do odvojka za greben Buljme.
Na tom račvanju desno gore po markaciji na sam greben i njime po oznakama do samoga vrha. S vrha se vidi alanska livada i cesta za PK Alan.
Spustiti se u pravcu nje po uočljivoj nemarkiranoj stazi koja po travnatom obronku vodi rubom šume.
Do Kuće ima još oko 15 minuta.
Na grebenskom dijelu puta je veća izloženost ponekad prilično snažnoj buri ili jakom suncu pa se treba shodno tome opremiti. (www. pkalan.com)*




Nakon odmora uz mamine sendviče spuštamo se natrag u Krasno.
Bez imalo srama S. I ja smo zaspale ko klade a Marica se morala sama boriti savladavajući nimalo laku dionicu ceste.

Nakon sat vremena 60min drmusanja i eto na su Krasnom.




Krasno tipično pl.mjesto,smješeteno u Parku prirode Velebit, na oko 800 metara nadmorske visine i broji oko 600 stanovnika a čini ga četrnaest zaselaka smještenih na rubovima Krasna Polja
U samom se mjestu (ne znam ni sama zašto) nismo dugo zadržale i nakon obavezne kave kod Jure odlazimo put Zagreba...
I definitivno se vraćamo na Velebit ali na jednu pravu planinarsku turu...




i...na kraju još rič , dvi o Premužićevoj stazi ..duga je 57 km i povezuje vršne dijelove sjevernog i srednjeg Velebita, od Zavižana do Baških Oštarija.




Nazvana je po svom projektantu Anti Premužiću, graditelju putova i staza po Velebitu. Gradnja staze trajala je 3 godine (1930-1933.).
Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika.
Pošto nema velikih uspona njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje.
Utočište mogu pronaći u nekoliko planinarskih objekata koji se nalaze u blizini staze. Kvalitetom gradnje i uklopljenosti u prirodni okoliš ova staza se smatra remekdjelom graditeljstva. (www.pp-velebit.hr)





- 18:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Google