utorak, 09.10.2007.
MAZOhističko HEDOnistički pohod na RISnjak....
 Početak produženog vikenda nije obećavao . Imale smo plan u sub zaputiti se u crni lug,odraditi uspon na risnjak te produžiti na platak snježnik i guslicu. No planovi su jedno a stvarnost nešto drugo. U sub je u zgb lijevala kiša pa smo odlučile ostati doma i krenuti u nedjelju ranom zorom. Subota je protekla u revijalnom tonu (ne pamtim kad sam tolikoo ljenčarila i cijeli dan provela u pidžamici ..)ali zato je ostatak produženog vikenda bio više u sm tonu. Pa ,krenule mi u nedjelju oko 9 iz zgb (kasnile u odlasku samo sat vremena no to je naše normalno prolazno vrijeme) S gomilom stvari ; ja zaista ne znam što je s nama ali svaki vikend furamo sve više i više stvari u maniri NNI. Negdje oko vrbovskog počela je lagana kišica koje se do crnog luga pretvorila u pljusak . Pogled prema vrhu risnjaka nije obećavao bogzna kakvo razvedravanje . Nakon ispijene kavice u motelu,praćenje začuđenim pogledima ,ne baš preljubaznog osoblja,odlazimo put risnjakovića ,horvatovom stazom. Od motela postoje dvije varijante uspona prema schlosserovom domu ;jedna preko leske i druga ,naša varijanta,vodi desno od motela i do vrha ide preko smrekovca . Staze su dobro markirane i treba se opustitii uživati u prirodnim ljepotama bez straha od gubljenja. Cijelim putem nas je pratila lagana kišica ;mokro lišće i sklisko kamenje na nekim je mjestima zahtjevalo ozbiljan oprez . Nakon 3 sata došle smo podno vrha koji je bio u gustoj magli,a vjetar je puhao ko lud.  *SCHLOSSEROV DOM NA VRHU RISNJAKA * Dom se jedva vidio. Odustale smo od krajnjeg uspona na vrh risnjaka jer nije bilo nikakve svrhe pošto je gusta magla skrivala inače prekrasne vidike a lagana kišica i jak vjetar su otežali i onako strm uspon prem gore.  *VRH U MAGLI* U regularnim vremenskim uvjetima uspon na vrh traje 10tak min stazom koja se oštro uspinje iza doma. U schlosserovom nas dočekluje veseli i ljubazni domar kojem smo uuupss zaboravile ime . Nakon što smo se malo ugrijale čajem  *AH TE KARIRANE ZAVJESICE..* ( s malo nabrijanom cijenom od 7 kn ali ok..)i još nekim domaćim proizvodima presvukle smo se i zaputile se natrag u crni lug ali ovaj put stazom koja ide preko medveđih vrata. Iako smo imale plan spavati na schlosseru i drugi dan se uputiti na snježnik ta varijanta je otpala zbog loše prognoze no bila j evarijanta ˝možda˝ ali totalno smo izgubile volju za dužim boravkom u domu jer wc su u katastrofičnom stanju (nehumano &prestrašno...! )a spavanje u sobama koje djeluju jadno i ne baš uredno ,za cijenu od 25 kn (koliko je s planin.iskaznicom) je preskupo !  Dom na prvi pogled izgleda čarobno,kao iz neke bajke dok je unutrašnjost katastrofična. Šteta je što malo više pažnje ne posvete tim itekako bitnim detaljčićima. A i cijena čaja je malkice prenabrijana za jedan pl.dom u tako lošem stanju jer npr. na zavižanu je čaj 3 kn a sam dom je apoteka . No dosta kritika ..gospodin koji vodi dom naplatio nam je ulaznicu u np risnjak (15kn s iskaznicom a 30kn za ne planinare) pošteno nas nasmijao kad nas je uvjeravao da treking utrka nikad nije išla risnjakom (on je čuo samo za terru ) i praktički nas uvjerio da to ne postoji iako su neki članovi naše družbe itekako upućeni u trase. ..   Nakon 2,5 h šetnjice koja je opet više ličila na trek jurcanje,u sumrak dolazimo u lesku,  * LESKA* palimo čeonku i pravac motel. Guštale smo se na palačinke i štrudle od borovnica što je specijalitet ovog kraja. Nakon što smo se naklopale bilo je vrijeme za odlazak na spavanac. Prema preporukama (thanx to asterix) odlučile smo ipak spavati na platku . Iako smo zvale dom i rapitale se o smještaju i uslugama nismo im najavile svoj dolazak iako je trebalo to učini što prije jer nismo željele u ponoć banuti i lupati po vratima doma. Ali...nemao br telefona ! Naša frendica  < preljubazna teta konobarica,nam je nabavila broj,mi nazvale najavile se a S.je još ugodno pročavrljala s izvjesnim davorom koji nas je očekivao u domu.Hm..nitko se nije sjetio pitati jesmo li pričale s malim ili velikim domom na platku .. I tako mi prihajale na platak ,putem se malio gubeći ,jer nas je onaj isti preprpošni gospodin s risnjaka uputio u potpuno pogrešnom smjeru . Bez ikakvih problems smo pronašle dom sušak i samouvjereno banule unutra.  *PL.DOM ˝SUŠAK˝* A kad tamo ljudi za stolom nas u čudu gledaju . Bilo je skoro 10 sati ,oni su lagano raspremali stolove i pripremali se za spavanac. Nije im bilo jasno iz koje smo mi priče a ni nama kako oni ne znaju za nas i kako im davor nije rekao da mi dolazimo. A oni ne znaju ni tko je davor ni da imamo dogovoreno spavanje. Mislim da su si mislili da nismo baš čiste glave ali su nas bez problema ugostili i ponudili smještaj. I domaću medicu...  * THE MEDICA* za lakši san. Ma moš si mislit?! U razgovoru s gđom dolores,koja vodi dom ,skopčale smo da nam je konobarica dala br telefona velikog doma i da nas ustvari tamo očekuju na spavanju. Ubrzo nam je zazvonio mobitel;zvao je davor sav u brizi da se nismo negdje izgubile. S. mu je na fini način objasnila da smo se mi malo zez.. Još smo se malo družile s dolores i oko 11 se zaputile u krpe. Uz glasno fijukanje vjetra i medicu koja nas je slomila zaspale smo ko klade.  Iako je prvotni plan bio da se probudimo u 8 ,ignorirale smo alarm i odspavale duže,doručkovale i oko pola 12 se zaputile prema snježniku. Vrijeme skoro pa idealno.  Lagani vjetrić ,sunce se sramežljivo probijalo kroz krošnje drveća a jesenske boje prošarale šumu.  Laganim korakom smo imale oko 1,15 hodanja do snježnika (1506m ) a išle smo putem iza doma koji vodi do podnožja skijališta te se nastavlja na markirani put kod donje postaje žičare na radeševu.  * TUŽNO JE BEZ SNIJEGA-SKI STAZA RADEŠEVO * Uspon inače vodi trasom stare rimske ceste koje je nekad povezivala te krajeve. Nakon 30 min laganog uspona dolazi se na raskršće ;do snježnika se može ili kroz grlo i traje 35 min a preporučuje se kod zimskih uspona ili preko grebena.  *GREBENOM NA VRH..* Mi smo se odlučile za dužu i atraktivniju grebensku varijantu i nismo požalile. Iako je prema putokazima to šetnja od 40tak min naša je trajala nešto malo duže jer unatoč magli koja je kvarila vidike i jakom vjetru koji nas je propuhao do kosti nismo mogle odoliti ne diviti se pogledu uz neizostavno škljocanje fotića.  *JOŠ MALO...* Grebenski put je nakon izlaska iz šume postao uzbudljiv posebice S. koja ima lagani strah od visine i pentranja po stijenama a to je ono što čeka svaku dušu koja se uputi ovom trasom.  *I JOŠ KORAK DVA...* Zadnjim 10 tak min.prije samog vrha treba savladati dionicu u lagano alpinističkoj verziji koja je uz jak vjetar i sklisko kamenje bila vrlooo i nadasve uzbudljiva.  Na vrhu smo susrele par koji nas je fotkao i odjurio dalje a mi smo se borile s žigom. Em je marica prolila previše tinte po jastučiću i isprljala i ruke i jaknu em su sva tri žiga koj a postoje gore u lošem stanju i nisu se lijepo otisnuli u našim dnevnicima.   *PL.DOM NA SNJEŽNIKU* Šmrc..  Podno vrha se nalazi pl.dom koji je zatvoren a do njega je potrebno savladati još malo stijena.  Nakon gableca i kratkog predaha odlazimo prema guslici (1490m )  * POGLEN NA MEĐUVRH I GUSLICU SA SNJEŽNIKA* grebenom koji vodi preko međuvrha i nakon 10tak min. hodanja kroz šumicu dolazi se do ceste koja ide s platka i vodi prema tom bivšem objektu jna.  *POGLED NA MEĐUVRH* Navodno gore negdje postoji i žig koji se uopće nismo trudile pronaći a vojne hodnike smo brzinski obišle u njihovom ulaznom dijelu.  *JEDAN OD ULAZA U PODZEMNE VOJNE HODNIKE* Hodnici se protežu na 6 katova (tako su nam rekli)i lako se izgubiti a spuštala se večer i osjećale smo bolove u nogama i svim mogućim dijelovima tijela te smo se zaputile prema domu na platku.  *RISNJAK,SNJEŽNIK,MEĐUVRH ,POGLED S GUSLICE* Iako je vojna cesta bila jedna od opcija spuštanja ipak smo išle markiranim putem kroz šumu. Bilo je i padova i poskliznuća ali bez ikakvih ozljeda je put u svom vršnom dijelu strm a dodatno ga ja otežalo i sklizavo lišće i mokro kamenje.  Nakon 1,45 smo se bolnih nogu dogegale do doma . A u domu fešta;dolores je slavila ročkas,bila je i muzika...koja nas je srceparateljskim repertoarom ubila u pojam. Ali dobra večera i ugodni domaćini su nas totalno oduševili te smo se teško mukom oko 21 zaputile u zgb obećavši da ćemo još svakako navratiti k njima. Osim obilja smijeha i životnih pričica Dolores,Mile i Gordan nude odličnu klopicu po popularnim cijenama (mi smo klopale njoke s divljači i kuhano vinčeko),domaću atmosferu i spavanje u čistim i urednim sobama (s pl.iskaznicom noćenje je 80 kn a sa ukoliko uzmete i dooručak je 100 kn) Toplo preporučujemo !  *GORDAN,MARICA,DOLORES &SLAVE* Sve u svemu bio je ovo dobar vikend. Iako nismo vidjele sve što smo planirale zadovoljne smo se vratile ,napunjenih baterija i umornih nogu.  *NA VRHU SNJEŽNIKA * Iako svaki put kad se vraćamo s neke ture kažemo da idući put nećemo imati takav juriš tempo (nakon kojeg 3 dana ne osjećamo noge) mi ne možemo drugačije. Volja za landranjem jača je od zdravog razuma.  *KAMO DALJE...?* Idući vikend idemo na učku izviđati stazu za predstojeći učka trekking i već znam u kojem ćemo se stanju vraćati doma ali ima čari u tome. Mi smo zapravo mazohistični hedonisti ;i moš se slikat ?!  & daje se na znanje da su ris sado mazo fotke u galeriji s desne strane  ( ček ček ; jesam rekla sa desne ? neeee s lijeve , s desne su strane..ups.  ) |
